BORIM SE S UZDASIMA
Znam da su me zaboravile
tvoje misli,
kad ispustim uzdah iz grudi…
Da mi je teret legao na dušu,
da su oko mene
nepoznati ljudi…
Oslabile su moje grudi,
nije mi žao
što tako teško dišem…
Žao mi je što nikad
nećeš pročitati ovu pjesmu,
što nećeš znati
o kakvoj ti ljubavi pišem…
Uzdahnem često, misleći na tebe,
pomjeraš mi srce u grudima…
Znam da više neću voljeti,
nikad neću vjerovati drugim ljudima…
Ponekad mi se soba ispuni tobom
vazduh na tebe zamiriše,
Postaje tjesno u meni
i ne mogu da dišem…
Osjećam te, pomjeraš me
želiš izaći iz mene,
zadržavam te, zaključavam misli,
da sačuvam uspomene…
Teško se borim sa uzdasima
prolaze dani i sati,
nisam uspjela da te zaustavim
jer nisi mogao ostati.