কবিতার পাতা

Author: Milka Šolaja

Ako nas život jednom rastavi
hoćemo li se sjećati nas
da smo se toliko voljeli…
Hoćemo li pamtiti sve naše poglede
koji su ponekad boljeli…
Da li ćemo osjećati sve naše dodire,
sve mašte naglas izgovorene…
Ja ću se tebe uvijek sjećati,
hoćeš li ti mene…
Da li ćemo se sjećati noću,
dolaziti jedno drugom u san,
hoćemo li šetati po zvijezdanoj prašini
čekati novi dan…
Bojim se da ćeš me zaboraviti,
da ću bez tebe brzo uvenuti,
da život neće bajka biti…
Da će se vrijeme zaustaviti,
da će svi satovi tada stati,
da ću krišom suze liti…
Hoće li duša umrijeti
ako nas život rastavi,
da li će srce tada stati…
Ako nam se putevi raziđu
koga ću tvojim imenom zvati…
Neću se više ni suncu radovati
ni ono više neće biti jedino,
ni poljupce tvoje neću osjećati…
Tada više ni u ljubav neću vjerovati ,
sve će tada nestati
ništa više neće postojati…
Ako nas život rastavi…
samo mi obećaj da ćeš
se sjećati nas.

Milka J.Šolaja